Thursday, May 19, 2005

BRILLIANT DISGUISE

I hold you in my arms
As the band plays
What are those words whispered baby
Just as you turn away
I saw you last night
Out on the edge of town
I wanna read your mind
To know just what I’ve got in
This new thing I’ve found
So tell me what I see
When I look in your eyes
Is that you baby
Or just a brilliant disguise

I heard somebody call your name
From underneath our willow
I saw something tucked in shame
Underneath your pillow
Well I’ve tried so hard baby
But I just can’t see
What a woman like you
Is doing with me
So tell me who I see
When I look in your eyes
Is that you baby
Or just a brilliant disguise

Now look at me baby
Struggling to do everything right
And then it all falls apart
When out go the lights
I’m just a lonely pilgrim
I walk this world in wealth
I wanna if it’s you I don’t trust
’Cause I damn sure don’t trust myself

Now you play the loving woman
I’ll play the faithful man
But just don’t look too close
Into the palm of my hand
We stood at the altar
The gypsy swore our future was right
But come the wee wee hours
Well maybe baby the gypsy lied
So when you look at me
You better look hard and look twice
Is that me baby
Or just a brilliant duisguise

Tonight our bed is cold
I’m lost in the darkness of our love
God have mercy on the man
Who doubts what he’s sure of

posted by Milan # 5:48 AM 0 Comments

Skrovišta djetinjstva

Mi stanujemo u proljećima i jesenima,
Po gnijezdima u krošnjama i granama.
Naše je oči vilenjak oprao u jezeru
Što je upilo vidik neba...
Tin Ujević

posted by Milan # 5:04 AM 0 Comments

Wednesday, May 18, 2005

Pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Pijana kiša šiba i mlati.
Vrbama vetar čupa kosu.

Kud ću?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka.
Zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?

Ili je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla.
Al ja,
u krčmu svratio gorak.
A ona,
ne znajući - prošla.
Ne znam.
Ceo smo svet obišli,
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli.
Da, mora biti da je tako.

Mika Antić

posted by Milan # 2:39 AM 0 Comments

Kad bi ajkule bile ljudi

"Kad bi ajkule bile ljudi", upitala je mala gazdaričina kćer gospodina Kejnera, "da li bi bile bolje prema malim ribama?" "Naravno", reče on. "Kad bi ajkule bile ljudi, imale bi velike kutije u moru u kojima bi živele male ribe. U ovim habitatima bi držale sve vrste hrane - i biljke i životinje. Starale bi se da kutije uvek imaju svežu vodu, i uopšte bi pazile na sve sanitarne mere. Ako bi, na primer, neka ribica povredila svoja peraja, odmah bi bila zbrinuta, kako ajkule ne bi bile lišene nje zbog prerane smrti.
Da male ribe ne bi bile utučene, bili bi održavani veliki podvodni festivali, jer srećne ribe imaju bolji ukus od nego tužne. U školama bi ribice učile kako da uplivaju u čeljusti ajkule. Učile bi geografiju, na primer, tako da kada velike ajkule odlutaju negde, umeju da ih pronađu.
Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najlepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora verovati u ajkule, posebno kada joj obećavaju svetlu budućnost. Malim ribama bi se govorilo da se do ovakve budućnosti može stići samo ako nauče da budu poslušne. I nadasve, morale bi da se čuvaju svih osnovnih, materijalističkih, egoističkih i marksističkih frakcija, i da odmah prijave ajkulama ako neke od njih počnu da manifestuju takve tendencije. Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, vodile bi ratove međusobno radi osvajanja stranih kutija sa ribicama i stranih ribica. Pustile bi svoje ribice da ratuju za njih. Učile bi strane ribice da postoje ogromne razlike između njih i ribica drugih ajkula. Male ribe, tvrdile bi, su glupe, ali ćute na različitim jezicima i stoga se ne mogu razumeti međusobno. Svaka ribica koja ubije nekoliko neprijateljskih ribica u borbi - malih stranih riba, glupih na različitim jezicima - dobile bi malu medalju od morske trave koju bi zakačile na grudi i bile nagrađene titulom "heroj".
Kad bi ajkule bile ljudi, naravno, imale bi umetnost. Bilo bi izložbi predivnih slika čeljusti ajkula u slavnim bojama. Pozorišta na morskom dnu bi prikazivala ribice heroje kako ponosno uplivavaju u čeljusti akjule uz melodičnu muziku koja draži njihove uši i velike misli koje uspavljuju njihova čula.
Čak bi postojala i religija kad bi ajkule bile ljudi. Propovedali bi da ribice počinju da žive tek kada dospeju u stomake ajkula. Štaviše, ako ajkule ikada postanu ljudi, ne bi sve ribice bile ravnopravne kao što su sad. Nekim bi bili dati položaji, bile bi postavljene iznad drugih. Onim značajnijim bi bilo dopušteno da proždiru manje. Ovo bi sigrno bilo na zadovoljstvo ajkula, koje bi za sebe onda imale veće primerke. Značajnije ribice bi bile odgovorne za čuvanje reda među ostalim: postale bi profesori, oficiri, graditelji kutija za ribice, itd. Ukratko, more bi postalo civilizovano tek kada bi ajkule bile ljudi."

Bertold Breht

posted by Milan # 2:09 AM 0 Comments

Saturday, May 14, 2005

Ovako je sve pocelo

Pa nisam ni ja najgori.
U ovoj poplavi pisanija,
U ovom sumu koji stvaraju
svi ti ljudi koji misle
da imaju sta da kazu
dodajem i svoj vrisak!

posted by Milan # 6:49 AM 0 Comments

I built myself a metal star